Propaganda in Mostar graffiti
24 Jun 2026

Propaganda in Mostar graffiti

Author: Almin Šemić Ovaj članak možete pročitati na naškom ovde. On the wall of a building near the Glass Bank in Mostar, behind the Croatian National Theatre, in Knez Domagoj Street, there is a graffiti piece shown in the cover photograph that testifies to the long-standing presence of various messages in Mostar’s public space. Photo sourced from the Bljesak.info news portal As can be observed, the wall surface had previously been used for different inscriptions, including football supporter markings and other messages, indicating that this space functions as an open surface for informal visual communication. At the centre of attention is the graffiti bearing the message “Death to Fascism, Freedom to the People,” over which the symbol of the Ustasha “U” has been drawn. This creates a direct and clear ideological contrast within the same visual field between the anti-fascist slogan and a symbol that carries an opposing historical and political meaning. Furthermore, the message represents both a contrast and a reflection of Mostar’s society, where individuals express their affiliation with one ideology or multiple ideologies through such graffiti. On the same wall, there is also the inscription “There Is a Western Mostar,” which can be interpreted as a form of narrative concerning the division of Mostar. Such messages do not function merely as individual expressions but as recurring discourses that shape perceptions of the city and its boundaries in a symbolic sense. As Joseph Goebbels once stated, “A lie repeated a hundred times becomes the truth.” Just imagine how many times such a message, along with similar messages, had to be repeated in order to become normalized. In the context of children and propaganda, within ten years, sustained propagandistic influence may result in people no longer knowing whether Mostar was an anti-fascist city. Consider also how many times the phrase “Mostar Gymnasium” had to be repeated in order to erase the name of Aleksa Šantić. On a road in the suburban Mostar settlement of Vrapčići, near Mikulića Mahala, a graffiti inscription containing a message directed at a particular ethnic group was written. The inscription was sprayed in black paint directly onto the asphalt, without any additional visual elements, suggesting a rapid and informal intervention in public space. This is characteristic of graffiti intended to communicate a message quickly and directly. Photo sourced from the Večernji list news portal According to media reports, specifically from Raport and Večernji List, the graffiti was noticed in the early morning hours, after which the case was reported to the competent authorities, who conducted an investigation. Available information further suggests that similar inscriptions had previously been recorded in this area, indicating a continuity in the use of public surfaces for messages carrying political and identity-related connotations. Unlike graffiti that relies on symbolism or indirect messages, this inscription is characterized by its explicit and unambiguous formulation. What distinguishes it from the graffiti discussed in the previous section of this article is precisely the directness and explicitness of its message, which does not rely on symbolic conflict but instead communicates its content openly and unequivocally. Whereas the previous graffiti functioned through the overlapping of signs and the creation of ideological conflict within the same visual space, this one relies on a clear verbal formulation that requires no additional interpretation. From an analytical perspective, as previously noted, the message of the graffiti is clearly directed toward a specific ethnic group, as evidenced by the wording itself. Its structure and choice of words indicate an attempt at direct communication with a clearly defined “other,” while public space is used as a channel for transmitting such a message. At the same time, although it is impossible to determine with certainty who was responsible for creating the graffiti, the manner in which it is formulated points to a pattern characteristic of anonymous actors operating outside institutional frameworks. It is precisely this anonymity that allows the message to exist without the assumption of responsibility, while its public visibility ensures the dissemination of the message without intermediaries. In this context, the graffiti may be interpreted as a form of expression that does not seek dialogue but rather a one-sided assertion of presence and attitude within a particular space. Its function is not informative but performative: it does not merely communicate content, but also establishes a particular relationship toward the space and the community in which it appears. It is also possible to identify elements of propaganda within this graffiti, although it does not operate through an organized or institutional form. The message is formulated directly and without symbolic complexity, which is one of the fundamental characteristics of propaganda: clarity and ease of understanding without the need for additional interpretation. It is directed toward a specific group and employs emotionally charged language, thereby attracting attention and potentially influencing both the perceptions and emotions of passers-by. Although the identity of the author remains unknown, the manner in which the graffiti was created suggests an attempt to transmit a particular viewpoint through public space and reinforce the presence of that narrative, placing it within the broader framework of informal and decentralized propaganda. One may therefore consider how many times such a propagandistic message would need to be repeated before it becomes perceived as reality. On the wall of a residential building in Mostar, a graffiti inscription containing multiple messages written in black and red spray paint can be observed. The upper section consists of a sentence referring to territorial expansion and a historical context, accompanied by a symbol and a year, while the lower section contains the inscription “Ustaše Mostar: Fascism Lives!”. Photo sourced from the Mostarski.ba news portal The use of different colours and the arrangement of the messages suggest that the graffiti was not created at a single moment but rather represents a layered intervention produced by multiple authors or during different stages. The inclusion of geographical references and ideological terminology indicates an attempt to symbolically define the space and connect it with particular historical interpretations. The upper section of the graffiti, referring to historical context and territorial boundaries, demonstrates an awareness of historical narratives and their role in contemporary public discourse. From the perspective of propaganda studies, this graffiti illustrates how public space can become a site of competing messages that seek to influence the perceptions of passers-by. The upper inscription employs historical references and territorial allusions to suggest a particular political and identity-based framework, relying on recognizable symbols and narratives that already possess emotional and ideological significance within Mostar. Such an approach corresponds to several basic principles of propaganda, including the simplification of messages, reliance on familiar symbols, and attempts to associate a specific space with a particular collective identity. Furthermore, repetition represents one of the fundamental mechanisms of propaganda. Through the repeated appearance of similar messages and symbols in public space, certain narratives may gradually become normalized and integrated into collective perceptions. This raises broader questions regarding institutional responses to such messages and the extent to which public authorities address their presence within the urban environment. If viewed alongside recent incidents, such as attempts to remove graffiti depicting Slobodan Praljak in Ortiješ, as well as acts involving the placement of Ustaša stickers and symbols on monuments in Baćevići, the graffiti may be interpreted within a wider pattern of symbolic and ideological contestation in public space. In the context of propaganda, the graffiti can also be understood as an affirmation of a particular ideological narrative that relies on historical references and symbols associated with the legacy of fascism. Such messages do not operate in isolation. Rather, they often build upon existing social and political tensions, particularly in communities such as Mostar, where public space continues to bear the legacy of the conflicts of the 1990s. In this sense, the graffiti may be connected to narratives emerging from the war in Bosnia and Herzegovina, including the conflict between Bosniaks and Croats, with symbols and messages serving as mechanisms for the reinterpretation or preservation of specific forms of collective memory. Although the territorial divisions established during the war may no longer exist in a formal sense, symbolic boundaries continue to shape public discourse and spatial perceptions within the city. The repeated appearance of ideologically charged symbols, attacks on memorial sites, and disputes over historical narratives demonstrate how public space remains a field in which competing interpretations of the past are expressed and contested. The emotional dimension of propaganda is also evident in such messages, as they seek not only to communicate information but also to provoke emotional responses and influence attitudes toward coexistence, identity, and collective belonging. On an information board located in front of a building associated with the religious and cultural institutions of the Serbian community in Mostar, specifically in front of the Bishop’s Residence, a graffiti inscription was written in purple spray paint containing the markings “1981” and “4th Corps.” Photo sourced from the Top Portal news portal These references may be linked to local identity-based and historical contexts. The number “1981” is commonly associated with the Red Army (Football club Velež Mostar) supporters’ group, while “4th Corps” refers to a formation of the Army of the Republic of Bosnia and Herzegovina that operated in this area during the Bosnian War. The choice of location itself—an information board identifying a museum and religious site—further emphasizes the symbolic dimension of the intervention within this space. From an analytical perspective, the graffiti can be understood as a form of symbolic marking of space, through which a particular identity framework is communicated by means of brief and recognizable references. Such messages do not necessarily require explicit verbal formulations in order to be understood by the local community, as their meaning is constructed through existing social and historical references. In this context, the graffiti may function as a signal of the presence of a particular group or narrative within a given space, especially when it is displayed at a location associated with another community. Consequently, the message may be recognizable not only to members of the local community but also to a wider audience familiar with the historical and social significance of these references. Within the framework of propaganda studies, this graffiti may be viewed as a form of symbolic and identity-based territorial marking that relies not on direct statements but on recognizable signs embedded within the local context. The inscriptions “4th Corps” and “1981” evoke wartime and supporter-group symbolism, and through the combination of these references communicate a particular identity narrative. Their meaning is further shaped by the location, given that the graffiti appears on a board situated in front of a building associated with institutions of the Serbian community in Mostar, thereby giving the message a more specific and targeted dimension. In this sense, the graffiti may be interpreted as a signal of the presence of a particular social or ideological group within a space symbolically associated with another community. Similar inscriptions containing the same references have previously been documented at this and related locations, suggesting a pattern of repetition and the use of public space for the transmission of coded messages, a characteristic feature of informal forms of propagandistic communication. At first glance, the graffiti reading “KILL THE BALIJA” at the Bunica picnic site may appear to be just another act of vandalism in public space. However, its message extends beyond ordinary graffiti and enters the sphere of hate propaganda, ethnic intolerance, and symbolic violence. The location itself further amplifies the significance of the message. A natural recreational area, which should represent a space of leisure, social interaction, and escape from societal tensions, is transformed into a site of intimidation and a reminder of wartime narratives that have not completely disappeared from the public sphere of Bosnia and Herzegovina, even decades after the conflict. Photo sourced from the Blagaj Info Facebook page The message of the graffiti is direct, aggressive, and leaves little room for interpretation. The use of the term “balija,” which is employed within nationalist discourse as a derogatory label for Bosniaks, demonstrates a clear intention to dehumanize a particular ethnic group. Dehumanization has historically been one of the central elements of hate propaganda, involving the portrayal of the “other” as inferior, dangerous, or undesirable. When such language is combined with the imperative “kill,” the graffiti moves beyond hate speech and becomes an explicit call for violence. Visually, the graffiti is not artistically complex, yet its propagandistic power lies precisely in its brutal simplicity. The black lettering, roughly painted on a concrete surface, conveys a sense of urgency and raw aggression. There is no aesthetic ambition and no symbolism intended to obscure its meaning; the objective is not artistic expression but rather the dissemination of fear and the provocation of a reaction. Graffiti of this kind often functions as a territorial marker, representing an attempt to symbolically claim space through a nationalist message. It is particularly important to consider the context of Mostar and Herzegovina, regions that continue to bear the legacy of wartime divisions. Within such an environment, graffiti can serve as a means of prolonging conflict in symbolic form. Their impact extends beyond the individual reader, influencing the broader social atmosphere by creating feelings of insecurity and reinforcing distrust between communities. In this case, the propaganda does not seek to persuade through rational argumentation but through emotions, primarily hatred, fear, and anger. Such graffiti also performs a function of normalizing extremist discourse. When messages that advocate violence remain visible in public space for extended periods without a response from institutions or the wider community, they may create the impression of social tolerance toward such expressions. In this way, the graffiti becomes more than an isolated incident; it becomes part of a broader culture of silence and passivity regarding nationalist violence. From a propaganda perspective, the graffiti employs several key mechanisms: simplification of the message, identification of an “enemy,” emotional manipulation, and public visibility. For this reason, its influence can be particularly significant among younger generations who grow up surrounded by symbols of division. Rather than encouraging dialogue and shared public space, messages of this kind contribute to an atmosphere of conflict and serve as a reminder that public space in Bosnia and Herzegovina continues to function as a site of political and identity-based struggle.

Jana Krstic
Analiza propagande na Mostarskim zidovima
24 Jun 2026

Analiza propagande na Mostarskim zidovima

Autor: Almin Šemić Na zidu zgrade u blizini Staklene banke u Mostaru, iza Hrvatskog narodnog kazališta, u ulici Kneza Domagoja, nalazi se grafit iz naslovne fotografije koji svjedoči o dugotrajnoj prisutnosti različitih poruka u javnom prostoru Mostara. Fotografija preuzeta sa portala Bljesak.info Kako uočavamo, površina zida već je ranije korištena za ispisivanje raznih natpisa, uključujući navijačke oznake i druge poruke, što ukazuje na to da ovaj prostor funkcionira kao otvorena površina za neformalnu vizualnu komunikaciju. U središtu pažnje nalazi se grafit sa porukom „Smrt fašizmu, sloboda narodu“, preko koje je iscrtana simbolika ustaškog U. Time se unutar istog vizualnog polja uspostavlja direktan i jasan ideološki kontrast između antifašističke parole i simbola koji nosi suprotno historijsko i političko značenje. Osim toga, poruka je svojevrsni kontrast ali i ogledalo mostarskog društva, koje putem ovakvih grafita, izražavaju pripadnost jednoj ideologiji ili ideologijama. Na istom zidu nalazi se i natpis „Postoji zapadni Mostar“, koji se može čitati kao oblik narativa o podijeljenosti Mostara. Ovakve poruke ne funkcionišu samo kao individualni izrazi, već kao ponavljajući diskursi koji oblikuju percepciju grada i njegovih granica u simboličkom smislu. Kako i Joseph Goebbels kaže “svaka laž ponovljena stotinu puta, postaje istina”. Zamislite samo, koliko se puta morala ponoviti ovakva poruka kao i njoj slične poruke da postane normalna. U kontekstu djece i propagande, za desetak godina, propagandnim djelovanjem se više neće znati ni je li Mostar bio antifašistički grad. Zamislite i koliko se puta morala ponoviti začkoljica Gimnazija Mostar, kako bi se iskorijenilo ime Alekse Šantića. Na cesti u mostarskom prigradskom naselju Vrapčići, u blizini Mikulića mahale ispisan je grafit koji sadrži poruku usmjerenu prema jednoj etničkoj grupi. Natpis je napisan crnim sprejem direktno na asfaltu, bez dodatnih vizualnih elemenata, što upućuje na brzu neformalnu intervenciju u javnom prostoru. Kao što je to slučaj i kod svakog grafita kojim se želi nešto brzo poručiti. Fotografija preuzeta sa portala Večernji list Prema medijskim navodima, konkretno Raporta i Večernjeg lista, grafit je primijećen u jutarnjim satima, nakon čega je slučaj prijavljen nadležnim institucijama koje su izvršile uviđaj. Iz dostupnih informacija proizlazi da su slični natpisi i ranije zabilježeni na ovom području, što ukazuje na kontinuitet korištenja javnih površina za ispisivanje poruka sa političkim i identitetskim konotacijama. Za razliku od grafita koji koriste simboliku ili indirektne poruke, ovaj natpis karakterizira eksplicitna i nedvosmislena formulacija. Ono što ga razdvaja od grafita iz prethodne analize jeste direktnost i eksplicitnost poruke, koja ne koristi simbolički sukob već otvoreno i nedvosmisleno komunicira sadržaj. Dok je prethodni grafit funkcionirao kroz preklapanje znakova i stvaranje ideološkog konflikta unutar istog vizualnog prostora, ovaj se oslanja na jasnu verbalnu formulaciju bez potrebe za dodatnim tumačenjem. U analitičkom smislu, kao što smo već pomenuli, poruka grafita je jasno usmjerena prema konkretnoj etničkoj grupi, što proizlazi iz same formulacije teksta. Njena struktura i izbor riječi ukazuju na pokušaj direktne komunikacije sa jasno definiranim drugim i drugačijim, pri čemu se javni prostor koristi kao kanal za prenošenje takve poruke. Istovremeno, iako nije moguće sa sigurnošću utvrditi tko stoji iza ispisivanja grafita, način na koji je formuliran upućuje na obrazac karakterističan za anonimne aktere koji djeluju izvan institucionalnih okvira. Upravo ta anonimnost omogućava poruci da postoji bez preuzimanja bilo kakve odgovornosti, dok njena javna vidljivost osigurava širenje poruke bez posrednika. U navedenom kontekstu, grafit se može interpretirati kao oblik poruke koja ne teži dijalogu već jednostranom iskazu prisutnosti i stava u prostoru. Da prostite, kao kad lav izmokri teritoriju da je označi, tako slično možemo posmatrati i ovaj grafit. Njegova funkcija nije informativna, već performativna, on ne samo da prenosi sadržaj, nego i uspostavlja određeni odnos prema prostoru i zajednici u kojoj se pojavljuje. U ovom grafitu moguće je prepoznati i elemente propagandnog djelovanja, iako on ne djeluje kroz organiziranu ili institucionalnu formu. Poruka je formulirana direktno i bez simboličke složenosti, što je jedna od osnovnih karakteristika propagande, jasnoća i lakoća razumijevanja bez potrebe za dodatnim tumačenjem. Usmjerena je prema konkretnoj grupi i koristi snažan, emocionalno nabijen jezik čime se postiže efekt privlačenja pažnje i potencijalnog uticaja na percepciju prolaznika, ali i na samu emociju. Iako nije poznato tko stoji iza pisanja ovakvog grafita, način na koji je izvedena ukazuje na pokušaj da se kroz javni prostor prenese određeni stav i učvrsti prisutnost tog narativa, što grafit svrstava u širi okvir neformalne, decentralizirane propagande. A zamislite samo, koliko se puta ovakva propagandna poruka morala ponoviti da bi postala stvarnost. Na zidu stambene zgrade u Mostaru, ispisan je grafit koji sadrži više poruka pisanih crnim i crvenim sprejem. Gornji dio čini rečenica koja referira na teritorijalno širenje i historijski kontekst, uz dodatak simbola i godine, dok se u donjem dijelu nalazi natpis “Ustaše Mostar: fašizam živi!”. Fotografija preuzeta sa portala Mostarski.ba Različite boje i raspored sugeriraju da grafit nije nastao u jednom trenutku, već kao slojevita intervencija više autora ili u različitim fazama. Svakako da, spominjanje geografskih referenci i ideoloških termina ukazuje na pokušaj da se prostor simbolički definira i poveže sa određenim historijskim interpretacijama. Gornji dio grafita, onaj o povijenom kontekstu odnosno granicama, jasno prikazuje svijest okoline o proučavanju povijesti. Sto puta ponovljena laž je istina, a upravo tim putem se nastoji ići kroz pisanje ovakvih grafita, alaudirajući da je NDH tekovina još uvijek prisutna u Mostaru. Ona ista NDH koja svojata granice do Drine i zaziva crna odijela. Ako posmatramo kroz prizmu propagande, ovaj grafit pokazuje kako javni prostor može postati mjesto konkurentskih poruka koje nastoje oblikovati percepciju prolaznika. Gornji natpis koristi povijesne reference i teritorijalne aluzije kako bi sugerirao određeni politički i identitetski okvir, oslanjajući se na prepoznatljive simbole i narative koji već imaju emocionalno i ideološko značenje u Mostaru. Takav pristup odgovara osnovnim principima propagande, pojednostavljivanje poruke, oslanjanje na poznate simbole i pokušaj povezivanja prostora sa određenim kolektivnim identitetom. Nadalje, jedan od osnovnih principa propagande jest ponavljanje poruke, u ovom primjeru, poruke fašizma koja zapravo i već dugo odzvanja Mostarom. Pitanje ostaje, kako ovakve poruke ne bude akciju u predstavnicima vlasti u Mostaru? Da li su i oni taoci ovakvih politika? Ukoliko posmatramo nedavni pokušaj brisanja grafita Slobodana Praljka iz naselja Ortiješ, te upade u mjesto Baćevići gdje živi pretežno srpsko stanovništvo (slučaj lijepljenja ustaških stikera i pisanje ustaških simbola na spomeniku NOBa), onda dolazimo do svjesnog propagandnog djelovanja koje svoje utemeljenje pronalazi duboko u prošlosti. U kontekstu propagande, ovaj grafit može se i interpretirati kao oblik afirmacije ideološkog narativa koji se oslanja na historijske reference i simbole povezane s fašističkim nasljeđem. Odnosno, prihvatanje jedne ideologije. Takve poruke ne djeluju izolirano, već se često nadovezuju na postojeće društvene i političke tenzije, posebno u sredinama poput Mostara gdje je javni prostor i dalje obilježen posljedicama ratnih sukoba iz 1990ih. U tom smislu, grafit se može povezati s narativima koji proizlaze iz rata u Bosni i Hercegovini, uključujući i sukobe između Bošnjaka i Hrvata, pri čemu simboli i poruke služe kao način reinterpretacije ili održavanja određenih kolektivnih sjećanja. Drugim riječima, ratne granice su možda i pobrisane, no one teritorijalne nisu. Danas se u Mostaru fašizam slavi kao Nova godina. Svjedočili smo skrnavljenju Partizanskog spomen groblja i lupanju ploča. Osim toga, prisutan je i emocionalni princip djelovanja, pogotovo u dijelu suživota, gdje se emocionalnim putem nastoji postići akcija. Na informativnoj tabli ispred objekta povezanog sa vjerskim i kulturnim institucijama srpske zajednice u Mostaru, točnije ispred Vladičanskog dvora, ispisan je grafit ljubičastim sprejem koji uključuje oznake “1981” i “4. Korpus”. Fotografija preuzeta sa portala Top Portal Ove reference mogu se dovesti u vezu sa lokalnim identitetskim i historijskim kontekstom, “1981” se često povezuje sa navijačkom grupom Red Army, dok “4. Korpus” upućuje na formaciju Armije BiH koja je djelovala na ovom području tokom rata u Bosni i Hercegovini. Sam izbor lokacije, tabla koja označava muzej i vjerski objekt, dodatno naglašava simboličku dimenziju intervencije u ovom prostoru. U analitičkom smislu, grafit se može posmatrati kao oblik simboličkog označavanja prostora, gdje se kroz kratke i prepoznatljive oznake prenosi određeni identitetski okvir. Takve poruke ne moraju nužno imati eksplicitnu verbalnu formulaciju da bi bile razumljive lokalnoj zajednici, jer se njihovo značenje gradi kroz postojeće društvene i historijske reference. U tom kontekstu, grafit može djelovati kao signal prisutnosti jedne grupe ili narativa u prostoru, posebno kada je ispisan na mjestu koje se povezuje s drugom zajednicom. Dakle, poruka može biti poznata samo lokalnoj ili široj zajednici, a u ovom kontekstu poznata je i široj i lokalnoj zajednici. U okviru propagande, ovaj grafit može se posmatrati kao oblik simboličkog i identitetskog označavanja prostora, koji ne koristi direktne poruke, već prepoznatljive oznake unutar lokalnog konteksta. Natpisi “4. Korpus” i “1981” upućuju na ratnu i navijačku simboliku, čime se kroz kombinaciju tih referenci prenosi određeni identitetski okvir. Njegovo značenje dodatno se oblikuje kroz lokaciju, s obzirom na to da je ispisan na tabli ispred objekta povezanog s institucijama srpske zajednice u Mostar, čime poruka dobija konkretnu ciljanu dimenziju. U tom smislu, grafit se može interpretirati kao signal prisutnosti jedne društvene ili ideološke skupine u prostoru koji se simbolički povezuje s drugom. Slični natpisi sa istim oznakama već su ranije zabilježeni na ovom i srodnim lokalitetima, što ukazuje na obrazac ponavljanja i korištenja javnog prostora za prenošenje kodiranih poruka, karakterističan za neformalne oblike propagandnog djelovanja. Na prvi pogled, grafit “UBIJ BALIJU” na izletištu u Bunica djeluje kao još jedan čin vandalizma u javnom prostoru. Međutim, njegova poruka prevazilazi obični grafit i ulazi u sferu propagande mržnje, etničke netrpeljivosti i simboličkog nasilja. Sama lokacija dodatno pojačava težinu poruke – prirodno izletište koje bi trebalo predstavljati prostor odmora, zajedništva i bijega od društvenih tenzija pretvara se u mjesto zastrašivanja i podsjećanja na ratne narative koji ni decenijama nakon sukoba nisu u potpunosti nestali iz javnog prostora Bosne i Hercegovine. Fotografija preuzeta sa Facebook stranice Blagaj Info Poruka grafita je direktna, agresivna i ne ostavlja prostor za interpretaciju. Korištenje riječi “balija”, koja se u nacionalističkom diskursu koristi kao pogrdan naziv za Bošnjake, pokazuje jasnu namjeru dehumanizacije određene etničke skupine. Upravo je dehumanizacija jedan od ključnih elemenata propagande mržnje kroz historiju – stvaranje slike “drugog” kao manje vrijednog, opasnog ili nepoželjnog. Kada se takva poruka spoji s imperativom “ubij”, grafit prelazi iz govora mržnje u otvoreni poziv na nasilje. Vizualno, grafit nije umjetnički kompleksan, ali njegova propagandna snaga leži upravo u brutalnoj jednostavnosti. Crna boja slova, grubo ispisana na betonskoj površini, ostavlja dojam hitnosti i sirove agresije. Nema estetske ambicije, nema simbolike koja bi prikrivala značenje – cilj nije umjetnički izraz nego širenje straha i provociranje reakcije. Takvi grafiti često služe kao teritorijalne oznake, odnosno pokušaj simboličkog “prisvajanja” prostora kroz nacionalističku poruku. Posebno je značajno analizirati kontekst Mostara i Hercegovine, prostora koji i dalje nose snažno naslijeđe ratnih podjela. U takvom ambijentu grafiti postaju sredstvo produžavanja konflikta u simboličkoj formi. Oni ne djeluju samo na pojedinca koji ih pročita, već utiču i na kolektivnu atmosferu, stvarajući osjećaj nesigurnosti i produbljujući nepovjerenje među zajednicama. Propaganda u ovom slučaju ne pokušava uvjeriti argumentima, nego emocijama – prvenstveno mržnjom, strahom i bijesom. Ovakvi grafiti također imaju funkciju normalizacije ekstremnog govora. Kada poruke koje pozivaju na nasilje ostaju dugo prisutne u javnom prostoru bez reakcije institucija ili zajednice, stvara se utisak društvene tolerancije prema njima. Time grafit postaje više od pojedinačnog ispada; on postaje dio šire kulture šutnje i pasivnosti prema nacionalističkom nasilju. U propagandnom smislu, grafit koristi nekoliko ključnih mehanizama: pojednostavljivanje poruke, identifikaciju “neprijatelja”, emocionalnu manipulaciju i javnu vidljivost. Upravo zbog toga njegov uticaj može biti snažan, posebno među mlađim generacijama koje svakodnevno odrastaju okružene simbolima podjela. Umjesto dijaloga i zajedničkog prostora, ovakve poruke proizvode atmosferu konflikta i podsjećaju koliko je javni prostor u Bosni i Hercegovini i dalje mjesto političke i identitetske borbe.

Jana Krstic
Graffiti as a Battlefield: War, Memory, and Power on the Walls of Belgrade
04 Aug 2025

Graffiti as a Battlefield: War, Memory, and Power on the Walls of Belgrade

We are thrilled to publish a new thought-provoking piece by Vladimir Petrović and Novak Vučo from the Innovation Center of the Institute for Contemporary History, University of Belgrade. Their article, “Belgrade Graffiti & Murals: Continuation of War by Other Means? – Traces of War in Yugoslavia and Ukraine in Belgrade Street Art: Reflections on Connections”, offers a gripping tour through Belgrade's streets, where right-wing nationalism, war nostalgia, and geopolitical tensions are fought out in paint, stencils, and slogans. From Ratko Mladić murals to the letter “Z” and graffiti wars over Kosovo and Ukraine — this text explores how political walls in Belgrade are covered in more than just paint, they’re layered with history, ideology, and unresolved conflict. The article has been positively peer-reviewed by Dr. Vjeran Pavlaković, one of the leading experts on graffiti, memory, and transitional justice in Southeast Europe. 👇 Download and read the full article in PDF: N.Vučo, V.Petrović - Belgrade Graffiti & MuralsDownload

Jana Krstic